Razgovarali smo s Alenom Kekićem, kreativnim direktorom agencije I TO NIJE SVE!

Agencija I TO NIJE SVE! preselila je u novi prostor, a kako su se u njemu snašli otkrio nam je Alen Kekić. Tko je zapravo gazda agencije, kako su kreativci postali mali bariste i još puno toga što zasigurno ne znate o timu iz I TO NIJE SVE! pročitajte u nastavku.

I TO NIJE SVE! postoji već sedam godina. Što biste nam rekli o agenciji, a da već ne znamo? 🙂

Ne znate da je Panda, žuti muški pas, neslužbeni gazda agencije. Barem on to tako misli. Ne znate da je Zvonimir (dizajner s najviše staža u agenciji) dobio dvojajčane blizance prije dva tjedna. Ne znate da je Maja kupila toliko biljaka da ured više sliči na džunglu i ne znate da ih ja šutke izbjegavam presaditi u nove posude. Ne znate da nam je Dorin tata (Dora, dizajnerica koja prihvaća sve stilove ukoliko su obojani u tirkiz) poklonio onaj pravi aparat za kavu i da smo u agenciji svi postali mali bariste. I definitivno ne znate da je dizajnerica Dalia fluentna u japanskom i da vješto barata drvenom katanom i da njezino ime i prezime svi krivo napišu uključujući i vas na diplomi za zlato u kategoriji print prošle godine za Young Lionse. Ustvari, puno toga ne znate.

Zašto baš I TO NIJE SVE!?

Za ime se zahvaljujemo trgovačkom sudu koji ima zanimljiv kriterij odobravanja imena. No nekako smo se priviknuli, ušlo nam je pod kožu. Istina je da ga malo teže objašnjavamo našim stranim klijentima i dozvoljavamo im svakakve interpretacije.

Rastete, nedavno ste preselili u novi prostor. Kako vidite daljnji razvoj? Da sad možemo otputovati deset godina u budućnost, gdje bismo vas zatekli?

Da, istina, a posebno smo sretni zbog novog ureda. To je nešto što smo tražili preko 3 godine. Novi prostor nam daje mogućnost da preispitamo uvriježene obrasce poslovanja i odredimo dobar okvir za potencijalno inovativniji i pametniji pristup rada, djelovanja i stvaranja. Znam da to sad puno baš i ne znači, ali zaista to je nešto što nas očekuje u narednom periodu. E sad kad bih baš morao otputovati 10 godina unaprijed, posebno bi me veselilo vidjeti nekakvo super računalo sa, recimo i86 procesorom, sastavljeno od grafena s holografskim ekranom. Na kojem skidam filmove naravno.

U svom portfelju imate brojne klijente i internacionalno uspješno realizirane projekte. S kojima se posebno ponosite?

Gajimo pametan pristup oglašavanju, onaj koji prvo traži uvide, a tek se onda baca na kreativu, tako da svaki projekt veliki ili mali, domaći ili internacionalni nam je posebno drag ako smo uspjeli pronaći pravi način kako komunicirati kroz brend, jezikom i izgledom tog brenda. Uh, to nam je posebno drago. Jednostavno skidamo kapu svakom klijentu koji lupa glavom od zid razmišljajući kako nešto bolje, pametnije napraviti, jednako kao i mi, samo s druge strane.

Što je najprovokativnije što ste napravili?

Na jednom pitchu, prilikom prvog sastanka upoznavanja s klijentom, odbio sam se rukovati i upoznati s CEO-om i krenuo sam mu prodavati naš promotivni rokovnik za 10 kuna. Htio sam samo ukazati kako se možda kupci osjećaju bez image kampanje upoznavanja sa ciljanom skupinom. Imao sam tu sreću da me nisu izbacili sa sastanka, već što su s druge strane stola sjedili pametni ljudi, koji su pristojno pogledali performans. I da, krenuli surađivati s nama. Na tome sam vječno zahvalan.

Iza kreativne agencije pokrenuli ste blog Adukacija koji je pokrivao brojne zanimljive teme. No, već dugo tamo nije osvanuo niti jedan post. Kako to? Možemo li uskoro očekivati ponovno čitati o oglašavanju, onako iz prakse?

U roku mjesec dana.

Od ove godine u HURA-inu ste članstvu. Kako to da ste nam se odlučili pridružiti i kako vam se dosad sviđa?

HURA radi dobro i ima dobre namjere. Priključili smo se u trenutku kad smo stasali i kad smo bili sigurni da si možemo zajednički pomoći. Ako želimo da HURA bude udruženje koji pomiče ili barem brani granice naše struke, onda smo željeli biti njezin član onda kad smo osjetili da u tome svemu možemo pridonijeti.

Radili ste i na vizualnom identitetu BalCannesa. Kako ste došli do ideje i kako se ona razvila?

Pa dobro ste nas izbrifirali. Ha-ha-ha.

Znamo da rad u industriji tržišnih komunikacija prestaje biti samo posao i postaje stil života. Koliko se taj posao kod vas u agenciji nosi doma?

Naravno. Uvijek se pitam ostaje li bubnjar bubnjar i nakon što mu završi gaža i uputi se doma? Nikada mi neće biti jasno kako se netko može isključiti iz ovog svijeta nakon 17h i uspije izignorirati sve billboarde na putu do doma, sve večernje reklamne blokove i gotovo čitav internet.

Da se o vašoj agenciji piše knjiga koji bi bio njen naslov?

Ovo je preteško pitanje.
A sad si ti misli jel’ ovo konstatacija ili naziv knjige.