Nacrt konačnog prijedloga Zakona o autorskom i srodnim pravima, u kojem su uključeni i HURA-ini zahtjevi, ide u drugo čitanje u Hrvatski Sabor

Budući da je riječ o važnoj temi za našu industriju, HURA je detaljno analizirala prijedlog Zakona – te su svi njezini prijedlozi uvaženi, a služe za dobrobit cijele industrije tržišnoga komuniciranja.

Nakon što je Državni zavod za intelektualno vlasništvo (DZIV) sredinom 2020. godine stavio u javnu raspravu Nacrt prijedloga zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, HURA se angažirala kako bi skrenula pozornost na članke zakona koji se tiču industrije tržišnih komunikacija – a doneseno Izvješće o provedenom e-Savjetovanju na Nacrt prijedloga zakona o autorskom pravu i srodnim pravima pokazalo je da je da su svi HURA-ini komentari uvaženi.

Cilj je novog Zakona modernizacija nacionalnog sustava zaštite autorskog i srodnih prava u skladu s potrebama suvremenog digitalnog društva i razvojem odgovarajućeg pravnog okvira Europske unije. HURA-ini komentari prvenstveno su se odnosili na reguliranje prava u pogledu autorskih djela stvorenih u radnom odnosu, a novi zakon detaljnije postiže veću pravnu sigurnost, kako za poslodavca tako i za autora koji je stvorio autorsko djelo izvršavajući svoje obveze iz ugovora o radu i/ili po uputama poslodavca.

U HURA-i su u detaljnoj analizi prijedloga zakona sudjelovali sudski vještak Mario Fraculj, članovi Suda časti HURA-e Neven Jacmenović, Luka Duboković i Marko Likić te odvjetnica HURA-e Ivana Delalić, a njihove zaključke te promjene koje su predložili, koje su sve redom uvažene, možete naći u nastavku.

Glavna primjedba na nacrt prijedloga zakona odnosila se na članak 94., koji uspostavlja pravo na posebnu primjerenu naknadu autoru čije je djelo imalo bitan doprinos na unapređenje poslovanja poslodavca (agencija). Budući da iz odredbe navedene u članku 94. (2) proizlazi automatsko pravo na naknadu, a sam iznos se dodatno utvrđuje, predloženo je da se navedeni stavak treba ili potpuno izbaciti ili utvrditi da samo pravo postoji ako je utvrđeno nekim od dokumenata koji utvrđuju radni odnos kod poslodavca, posebice zato jer radnici koji potencijalno stvaraju autorska djela u radnom odnosu zapravo baš za takav posao i sklapaju radni odnos i pregovaraju plaću i naknade.

Dodatna primjedba odnosila se na članak 95., koji se odnosi na opoziva prava iskorištavanja. Prijedlog vezan uz ovaj članak istaknuo je kako je ovako široko opisano pravo na opoziv prava iskorištavanja djela koje je stvoreno u radnom odnosu, vrlo neodrživo za poslodavce (npr. marketinške agencije koje svoje radnike plaćaju baš za stvaranje autorskih djela). Iz ovoga proizlazi kako svaki radnik koji odlazi od poslodavca jednostavno može opozvati pravo iskorištavanja autorskog djela za koje je primio plaću, a ne postoji obveza radnika isplate bilo kakve naknade poslodavcu.