Bruketa&Žinić&Grey o uspjesima na strukovnim natjecanjima u sezoni 2026: Agencija godine zvuči kao naslov, ali iza toga je zapravo gomila ljudi koji su tijekom godine puno puta rekli: “Ajde još malo bolje.”

Foto: Emica Elvedji/PIXSELL

Najuspješnije kampanje nisu samo kreativno osmišljene, one uspijevaju povezati brendove s ljudima, potaknuti emocije i ostaviti dugotrajan dojam. Upravo je takav pristup agenciji Bruketa&Žinić&Grey (sada Bruketa&) ove godine donio čak dvije titule Agencije godine na natjecanjima BalCannes i IdejaX, kao i Editor’s Pick Award na BalCannesu. Kako su nastale kampanje koje su im donijele ova priznanja, s kojim su se izazovima susreli tijekom njihove realizacije te što za njih znače ovi uspjesi, otkrili su nam Vanja Činić, kreativni direktor, i Roberta Kranjec, account direktorica agencije Bruketa&.

Prvo, čestitamo na duplom priznanju za agenciju godine na regionalnom natjecanju BalCannes i nacionalnom natjecanju IdejaX. Kako je bilo u jednom vikendu čak dva puta se popeti na stage kao agencija godine? I kako ste sve to proslavili?

V.Č.: Hvala! Već dosta dugo sam u ovoj agenciji i čovjek bi pomislio da će mu titula agencije godine u nekom trenutku postati “aha, dobro, super, idemo dalje”, pogotovo jer smo je kroz godine osvojili više puta. Ali zapravo nije tako. Svaki put te baš pogodi na dobar način. Jer to nije samo neka statua koju staviš na policu da skuplja prašinu i da je netko slučajno sruši na domjenku. To je jedna od većih potvrda svim ljudima u agenciji da rade dobar posao. Da se sav trud, rokovi, živciranja, popravljanja prezentacija u zadnji čas i ona famozna rečenica “ajmo još samo jednu verziju” ipak negdje vide i prepoznaju. A ovaj put je bilo posebno fora jer se sve dogodilo u jednom vikendu, i to dva puta – prvo BalCannes, pa IdejaX. To je dosta intenzivno za raspored spavanja, koncentraciju i općenito organizam, pogotovo kad si u mojim godinama i kad ti after više nije “idem dalje”, nego “gdje se ovdje može sjesti”. A da, proslavili smo prvo na afteru u Brukijevoj sobi, kako i priliči ozbiljnoj poslovnoj organizaciji, a onda još jednom kad smo se vratili u agenciju s ekipom koja nije bila na Danima komunikacija. Jer ako već slaviš, onda slaviš dvaput.

Uz dvije velike titule agencije godine osvojili ste i Editor’s Pick Award na BalCannesu te kući otišli s pregršt nagrada. Kada pogledate godinu iza sebe, što biste rekli da je bilo ključno za ovakav uspjeh?

V.Č.: Sad bih najradije rekao nešto jako pametno tipa “strateška sinergija kreativnih procesa”, ali na kraju se to svodi na puno posla, puno truda i dosta tvrdoglavosti. One dobre tvrdoglavosti. Mislim da je ključno to što stalno pokušavamo ostati na nivou i ne odraditi stvari samo zato da budu odrađene. Čak i kad je rok jučer, budžet relativno slab, a svi skupa izgledamo kao da nas je pregazio brief, i dalje pokušavamo izvući maksimum. Nekad uspije, nekad ne, ali ta želja da se ne pomirimo s prvim, najlakšim ili najočitijim rješenjem dosta znači. I naravno, ljudi. Bez ekipe koja si međusobno vjeruje, prepire se oko ideja iz pravih razloga, baca fore i kad više nemaju snage i svejedno na kraju izguraju sve, nema tih nagrada. Agencija godine zvuči kao naslov, ali iza toga je zapravo gomila ljudi koji su tijekom godine puno puta rekli: “ajde još malo bolje.”

Živko se sretno vratio kući zahvaljujući GPS lokatoru, a kampanja je osvojila i publiku i struku. Kako ste došli na ideju za tu priču? I postoji li pravi Živko koji je bio inspiracija za kampanju?

V.Č.: Ideja je nastala na našem internom kreativnom natjecanju u agenciji, gdje ljudi redovito dolaze s idejama koje na prvu zvuče predobro da bi bile izvedive. Što je, naravno, najbolja vrsta ideja. Onda se svi pravimo da smo racionalni, a potajno se nadamo da će se baš takva jedna stvar stvarno dogoditi. Kampanju je smislio naš tadašnji kolega Vito, na temelju insighta da u Hrvatskoj godišnje nestane oko 1500 pasa. To je brojka koja te baš lupi. Pogotovo kod nas, jer u uredu imamo dosta pasa, pa su oni stalna inspiracija, distrakcija i emocionalna ucjena u jednom.  Pravi Živko, u ovom konkretnom obliku, ne postoji, ali inspiracija je stvarna. Ime je nastalo iz jedne životne priče, kolega je udomio psa iz udruge, a dvije sestre (psi) zvale su se Zdravka i Živka. Nama se ime Živka jako svidjelo, imalo je neku toplinu i karakter, pa smo ga malo prilagodili u Živko za HT ljubimca. Tako da Živko možda nije jedan konkretan pas, ali je zapravo pomalo svaki pas koji je nekome član obitelji. Samo s boljim PR-om.

Od svih nagrada koje ste osvojili, je li vas neka posebno iznenadila? A koja vam je možda bila najdraža ili najemotivnija?

R.K.: Ako javno izdvojim jednog klijenta ili projekt, sutra ujutro imam ozbiljan diplomatski problem u agenciji. Zato ću samo reći da mi je od svih nagrada najdraži osjećaj što radimo s klijentima koji nam vjeruju. Neke od nagrađenih kampanja nastale su u iznimno uskoj suradnji s klijentom, dok smo druge smo sami inicirali, ali zajednički nazivnik je uvijek isti: povjerenje. Bez tog međusobnog poštovanja i spremnosti klijenata da s nama krenu u realizaciju, ničeg od ovog ne bi bilo. Naravno, uz dobar odnos, ključno je što su svi ovi projekti temeljeni na stvarnim uvidima. Kad kroz strategiju točno definiraš stvarni problem, kreativci dobiju jasan smjer, a cijela priča neku sasvim drugu težinu. Ove nagrade su dokaz da se isplati kopati dublje i analizirati, a onda na temelju toga napraviti iskorak.

Kampanja “Ispravite se”, s kojom ste osvojili najviše zlatnih nagrada, prošle se godine plasirala među finaliste natjecanja Cannes Lions. Kako je izgledao kreativni proces iza kampanje i jeste li od početka osjećali da imate nešto posebno?

R.K.: Sve je zapravo krenulo od klijenta koji je u briefu izdvojio problem lošeg držanja, a mi u agenciji smo se u tom trenutku samo međusobno pogledali i shvatili da doslovno svi sjedimo skvrčeni u obliku slova “S”. To je trenutak u kojem smo znali da smo na dobrom tragu, ali i trenutak koji je pokazao koliko je važno da klijenti podijele s nama svoja istraživanja i zapažanja koja dolaze iz razumijevanja navika i potreba svojih korisnika. Na temelju toga je i naša klijentica Maja došla s idejom koja je na papiru izgledala super, ali u praksi nikad ne možeš sa sigurnošću znati hoće li to biti izvedivo. Tu u priču ulazi Go2Digital koji uvijek nađe rješenje koje naše ideje pretvori u funkcionalan projekt. Najveći uspjeh ove kampanje je to što smo pojedince koji su se susreli s njom osvijestili o lošem držanju, potaknuli ih da počnu razmišljati o tome i motivirali ih da se barem ponekad isprave. Ta promjena ponašanja bila je naš stvarni cilj. A to što je ideja prošle godine prošla u finale Cannesa samo je dokaz da je rezonirala i s globalnim žirijem, ali i potvrda da je loše držanje univerzalan problem koji svi na svijetu odmah, bez previše objašnjavanja, razumiju.

Dok su se nagrade samo nizale, netko je sve to morao popratiti i na društvenim mrežama – kako je vaš social media manager izdržao taj vikend?

R.K.: Imali smo savršen plan koji je prošlih godina funkcionirao besprijekorno. Dogovor je uvijek isti: čim se proglasi dobitnik, Ćoske, naš PR-ovac (koji u tom trenutku preuzima i ulogu social media managera) fotka proglašenje, slaže Instagram story, tagira klijenta, partnere, projekt, dodaje emoji i sve pušta van u realnom vremenu. No, ove godine se dogodio potpuni raspad tog sustava, na najbolji mogući način. Nagrade su dolazile takvim tempom da on fizički nije stizao tipkati. Dok je još tražio točne Instagram profile za prvu nagradu, na pozornici se već slavila treća. Kolege koji su sjedili blizu njega kažu da ga je u jednom trenutku ulovila potpuna panika jer je shvatio da gubi bitku i s objavama, ali i s nagradama koje smo svi redom počeli ostavljati kod njega, prvo u ruke, a kasnije gdje god je na njemu i oko njega bilo mjesta. Vjerujem da smo u tom ludilu propustili pokoji tag i vjerojatno izmislili neku novu kategoriju, ali iskupio se kasnije na tulumu pa mu je sve oprošteno.

Dani komunikacija uvijek su puni velikih trenutaka, ali često ostanu zapamćeni oni interni mali, spontani trenuci iza kulisa. Je li postojao neki trenutak ovogodišnjih Dana komunikacija koji vam je posebno ostao u sjećanju, a možda ga ljudi oko vas nisu ni primijetili?

R.K.: Postoji jedno nepisano, ali vrlo strogo pravilo koje kaže da sve što se dogodi na neplaniranom tulumu u Bruketinoj sobi, tamo mora i ostati tako da ću iz očitih razloga ostati suzdržana oko detalja.  Ali zato bez problema mogu reći da nam je bilo genijalno i na druženju MIXX žirija. Vrhunska ekipa, dobre rasprave i opuštena atmosfera bili su najbolji mogući završetak mog prvog MIXX žiriranja. Nadam se da se vidimo i dogodine.