Nedvojbeno su oglasne poruke, oglasi i oglašavanje (kao i drugi oblici tržišnog komuniciranja) od iznimnog utjecaja na stavove i ponašanje potrošača, dakle svakoga od nas. Stoga je oglašavanje, zbog svoje esencijalne uloge (dosegnuti svakog pojedinca i utjecati na njegovo ponašanje na najjeftiniji način) stalno izloženo različitim ocjenama, kritikama, a često i raznorodnim prohibicijama (zabranama i ograničenjima).

Upravo zbog višegodišnjeg niza te neprihvatljivih načina i sadržaja oglašavanja, disciplina oglašavanja kao struka postaje društveno necijenjena (sve do stava da je “prodaja magle”), a sami profesionalci bez društvenog digniteta (na ljestvici društvenih vrijednosti struka, nerijetko je cjenjenija samo od politike i novinarstva-op. istraživanje HURA).

Nedvojbeno su sami profesionalci u oglašavanju, tržišnim komunikacijama i marketingu bitan faktor koji je doveo do takvog društvenog (ne)statusa oglašavanja kao discipline kojoj se ne vjeruje (op. istraživanje PROAGO). Pretjerivanja i obmane, agresivna i nedopuštena praksa… samo su neki od razloga koji izazivaju negativne reakcije primatelja, odnosno potrošača.

1. U razdoblju kulminacije tiska (80 –tih godina) kao medija postojali su tjedni (obično subotom) prilozi puni oglasa; oko 10% čitatelja automatski je te priloge (oglase) izdvajalo i nije konzumiralo oglasne sadržaje… iz čega imamo zaključak da je samo zbog toga efikasnost poruke padala 10-tak %.
2. Razvojem elektroničkih medija, posebno televizije 90-tih godina, broj poruka odaslanih putem tog kanala postaje sve veći, pa i reakcija primatelja oglasnih sadržaja. Prokletstvo oglašavanja simbolizirano je u daljinskom upravljaču koji je omogućio vrlo jednostavnu „blokadu“ oglasa tj. promjenu kanala. Prema nekim podacima to je činilo do 25% auditorija iz čega dolazimo do zaključka da je samo zbog toga efikasnost poruke padala do 25%.
3. Interaktivne digitalne komunikacije, posebno mobilne tehnologije, dale su nove dimenzije i paradigme, ali i paralelan razvoj sustava za blokadu oglašavanja kao neželjenog sadržaja za korisnika. Prema raspoloživim izvorima u USA neki oblik filtera i blokera na oglasne sadržaje ima gotovo 50% korisnika pa se da zaključiti kako efikasnost oglašavanja na digitalnim platformama pada i do 50% (procjene o gubitku za 2016. se kreću i do 50 mlrd. dolara).

Brojne su rasprave gdje se traži rješenje; kako zadovoljiti korisnike (da se ne blokiraju oglasni sadržaji), ali i osigurati prihode medijima (putem oglašavanja i drugih oblika komunikacije) i da li je to moguće?

*Neki se zalažu za blokadu korisnika (mnogi mediji su već i uveli to rješenje) koji koriste blokatore kroz onemogućivanje pristupa bilo kojem sadržaju… iz vlastitog iskustva znam, da odmah odustajem od bilo čega čim se od mene traži bilo koji pristanak na uvjete nekog medija (primjerice pregled video sadržaja). Zdrava logika sugerira kako će korisnici preferirati one sadržaje koji nemaju uvjete korištenja.

*Korisnici sadržaja i konzumenti oglasa (dakle vi i ja!) ne želimo blokadu sadržaja, već jednostavno ne želimo primanje “smeća” koje troši naše vrijeme, koje obmanjuje ili ometa normalnu konzumaciju sadržaja, zar ne?

*Zaključuje se kako evolucija digitalne komunikacija traži nove modele, novu kreativnost i oblike uz uvažavanje korisnika (slobode izbora) na način da takav oglasni sadržaj bude rado primljen i dijeljen. Za takvo oglašavanje postavljaju se novi izazovi višeslojne naravi uz brojne pravne i etičke dileme!

Primjer native oglašavanje (izvor: arhiva autora) – oglas ili ne?!