Središnji dio ove mini-retrospektive portretira neke od najzanimljivijih projekata Studija Tumpić/Prenc, koji je AnselmoTumpić suosnovao s agilnom marketinškom stručnjakinjom i voditeljicom studija Sarom Prenc Opačić, i koji se od 2016. do danas nametnuo na sceni svojim inovativnim, duhovitim i lucidnim rješenjima u širokom spektru medija – od vizualnih identiteta i kampanja, preko oblikovanja ambalaže, do kompleksnih sustava signalizacije, za koje su dobili brojna domaća i međunarodna priznanja. No, ona ujedno daje i temeljit uvid u sve ono što je prethodilo samom studiju te na mnoge načine pomoglo izbrusiti njegovu današnju svestranost i smisao za inovaciju.

Istriana – Ekstra djevičansko maslinovo ulje; pakiranje; suradnici: Wine & Industrial Packaging, CMG Digital; 2023. Foto: CMG

Jedno njeno poglavlje tako kroz niz radova donosi priču o iznimno utjecajnom talijanskom inkubatoru za dizajnere i umjetnike – slavnom Centru za istraživanje komunikacija Fabrica, koji su 1990-ih u Trevisu osnovali Olivero Toscani i Luciano Benetton – gdje je Anselmo Tumpić, nakon inicijalne rezidencije, ostao raditi dvije godine. Potom ga susrećemo u slijedu nekoliko oglašivačkih agencija (Lowe Digitel, Zagreb, 2004 – 2005; BBDO, Milano, 2005 – 2011; Saatchi & Saatchi, Milano, 2011 – 2013.) gdje radi niz vrlo uspješnih kampanja za velike internacionalne brendove.

Gradski bazeni Pula, signalizacija i vizualni identitet, 2018.

Napokon, izložba prikazuje i dokumentaciju nekoliko referentnih eksperimentalnih projekata na sjecištu suvremene umjetnosti i dizajna koje su recentnih godina popularizirane pod pojmom spekulativne dizajnerske prakse. Prostorno, izložba je koncipirana poput vrtloga na zidovima i parapetima galerije, u kojem se sve te različite vrste radova susreću i razilaze. Vizualno, oslanjajući se na motive rastvorenih kutija, ona sugerira putovanje, nomadizam, ne ostajanje na jednom mjestu, procese postupnog otkrivanja, razmišljanje izvan okvira, slojevitost, višedimenzionalne koncepte, “priče unutar priča”, “ideje unutar ideja” kakvima obiluje rad ovog studija.

Gradski bazeni Pula, signalizacija i vizualni identitet, 2018.

Prvi projekt studija Tumpić/Prenc koji me je impresionirao upravo u tom smislu bio je vizualni identitet i signalizacija Gradskih bazena u Puli (2018.), dizajn koji u isto vrijeme koristi sve uobičajene elemente takve vrste projekata, ali ih upotrebljava na drukčiji način od očekivanog i zahvaljujući tome vrlo ih uspješno integrira. Vizualni identitet Gradskih bazena Pula toliko je organski vezan uz njihovu signalizaciju i uz sam ambijent da nije jednoznačno što slijedi iz čega i gdje što počinje a što završava – čim uđete u prostor zaronjeni ste u njegovu boju i linije cijelim tijelom i do kud god vam seže pogled. Previše projekata signalizacije producirano je da nas zadivi količinom odrađenog posla i pažnje posvećene detaljima, ali se na kraju od njih ne vidi cjelina, dok je ovdje upravo cjelina predočena kao koherentan estetski doživljaj koji u svakom trenutku nosi i jasnu orijentacijsku funkciju.

Gradski bazen Rovinj, signalizacija i vizualni identitet; suradnici: Sinam; 2023. Foto: Studio Kofol

Pet godina kasnije, isti studio radi i identitet i signalizaciju Gradskog bazena Rovinj (2023.), ali pritom ne ponavlja istu uspješnu formulu – dok je u Puli vladala naizmjenična plava i bijela monokromija s alternirajućim akcentima piktograma i linija, u Rovinjski bazen obučen je u topli kolorizam šarenih pravokutnih tabli koje, nanizane u prostoru, podsjećaju na ručnike koji se suše na tiramolu. Taj motiv nije odabran bez razloga – ambijent rovinjskog bazena snažno je obilježen velikom staklenom stijenom s pogledom na more u blizini, tako da ovdje signalizacija dopunjava scenografiju, asocijativno prizivajući atmosferu eksterijera u svoj interijer. Svaki od ova dva projekta ima jedinstven šarm i čini te prostore pristupačnima i prijateljskima, savladivima, prilagođenima ljudskoj mjeri. (…)

Franco Berardi Bifo: Un’estate all’inferno (Jedno ljeto u paklu), ilustracija za naslovnicu knjige, 2002.

(…) Centar za istraživanje komunikacija Fabrica osnovan je u Trevisu u Italiji 1994. godine, prvih godina pod kreativnim vodstvom slavnog talijanskog fotografa i art direktora Olivera Toscanija (Colors) i američkog filmskog umjetnika Godfrey Reggija (trilogija Qatsi), i pod pokroviteljstvom fundacije Benetton. Smješten u kompleksu vile iz 17. stoljeća koju je radikalno preuredio japanski arhitekt Tadao Ando, centar je zamišljen kao svojevrsna utopijska platforma čiji rezidenti – mladi umjetnici iz cijelog svijeta – tijekom jednogodišnjeg boravka imaju priliku razmjenjivati iskustva, razvijati inovativne ideje i promišljati suvremenu stvarnost na kreativne načine. Nakon samog rezidencijalnog programa u koji ulazi 2001., Anselmo Tumpić ostaje raditi u Fabrici još dvije godine i tamo realizira niz radova među kojima dominiraju oni u kojima poznate predmete i simbole stapa s njima stranim, nadrealnim ili kontradiktornim kontekstima. Većina ih je objavljena u različitim publikacijama, a jedan se našao i na naslovnici kanadskog aktivističkog magazina Adbusters, koji je 1990-ih i 2000-ih bio iznimno utjecajan, osobito među dizajnerima, sa svojim deklariranim anti-oglašivačkim i antikorporativnim stavom.

Mini. Always open, oglas, BBDO Milano, 2006

Nakon rada u Fabrici, Tumpić puno desetljeće – od 2003. do 2013. – provodi radeći za velike oglašivačke agencije. Najdulje se zadržao u agencijama BBDO (2005 – 2011.) te u Saatchi & Saatchi (2011 – 2013.), obje u Milanu, a najintenzivniji angažman imao je na oglasnim kampanjama za automobilske tvrtke – prvenstveno Mini, BMW i Toyotu. Premda se ta vrsta posla na prvu čini dalekom od slobode i humanističkog žara Fabrice, način razmišljanja izbrušen u Trevisu itekako je prisutan u ovim kampanjama. Evidentan je u lucidnom smislu za humor, pa i u otklonu od uobičajenog komunikacijskog tona automobilskih kampanja.

Let’s Mini, oglas, BBDO Milano, 2005.

Neke od najzanimljivijih su serija oglasa za Mini Cabrio, čije se konture simbolično dopunjavaju vizurom velegrada ili su ostavljene promatraču za docrtati spajanjem točkica kao u časopisima za djecu; ili pak cijela kampanja s lažnim plakatima za filmove strave i užasa nastala povodom akcije Mini Supports Cinema, gdje su uz pomoć najotrcanijih klišeja filmskih plakata inscenirane najgore noćne more vlasnika automobila. Ove reklame vrlo dosljedno slijede isti smisao za apsurd odnjegovan na rezidenciji u Trevisu, ali jednako tako anticipiraju i Tumpićeve umjetničke radove, spekulativne projekte i “nemoguće objekte” poput onih iz serije Prototype.

Upute za upotrebu, umjetnička instalacija, 2016.

Početkom i sredinom 2010-ih, u prijelaznom razdoblju između rada za oglašivačke agencije i osnivanja vlastitog studija fokusiranog na dizajn, Anselmo Tumpić se nakon niza godina pauze vraća sferi vizualne umjetnosti, ali tako što u nove serije radova ugrađuje svoja dotadašnja profesionalna iskustva i promišljanja. Među ovim radovima ključne su dvije serije – Prototype (2012.) i Upute za upotrebu (2016.) objedinjene istoimenim izložbama.

Prototype, spekulativni dizajn, 2012.

I jedna i druga zasnivala se na transformaciji običnih, normalnih upotrebnih predmeta, drugim riječima, predmeta industrijskog dizajna. Predmeti iz serije Prototype su crnohumorne metafore u kojima je “funkcija” predmeta prenaglašena do apsurda – medvjedić za uspavljivanje koji ispušta uspavljujući plin, kasica-prasica s otrovnim bodljama, srasli par tenisica za skakanje. Predmeti iz “Uputa za upotrebu” su, pak, re-funkcionalizirani predmeti, gdje umjesto svoje izvorne funkcije služe interaktivnoj igri ili proizvodnji estetskog doživljaja – na primjer, pegla koja se zagrijava i na metalnoj ploči stvara privremenu sliku, ili set pažljivo postavljenih ventilatora koji služe za upravljanje crtačkom alatkom. (…)

Franc Arman, Vrijeme je za tvoje vrijeme; pakiranje; suradnici: Etikgraf, Delta Reality, Botonega, Abeceda Komunikacije; 2023. Foto: Dejan Hren