Jelena Fiškuš i Sean Poropat o zlatnom projektu na BalCannesu: “Granica između emocije i funkcionalnosti ovdje je gotovo izbrisana”

Za Rawino, Studio Sonda nije dizajnirao samo etiketu – dizajn je nastao zajedno s vinom. Na ovogodišnjem BalCannesu Studio Sonda osvojio je zlato u kategoriji Low-Volume Packaging Design za brending vina Rawino. Keramička boca, zemlja umiješana u boju i otisci stvarnih biljaka pretvorili su ambalažu u produžetak samog procesa proizvodnje vina. U razgovoru s Jelenom Fiškuš i Seanom Poropatom, kreativnim direktorima Studija Sonda, otkrivamo kako izgleda dizajn koji se povlači u drugi plan, zašto je “no-design” ponekad najtočniji izbor i kako ambalaža može postati autentičan fizički trag mjesta iz kojeg dolazi.

Na koji ste način željeli da potrošač doživi ovo vino kroz brending, čak i prije nego što ga uopće kuša?

Kroz keramičku bocu i dizajn koji ne koriste standardne grafičke elemente, nego direktne otiske bilja i zemlje, poručujemo da ovo nije samo piće, već “živi” proizvod. Kupac već u prvom trenutku komunicira s terroirom – osjeća grubost zemlje, krhkost vlati trave i autentičnost koja najavljuje ono što ga čeka unutar boce: vino koje je nastalo uz minimalnu intervenciju čovjeka. Željeli smo da prvi kontakt s bocom bude taktilan i iskren, baš kao što je i sam proces proizvodnje vina. Cilj je bio da potrošač, čim uzme bocu u ruku, osjeti teksturu istarske zemlje i prirodu koja je “naslikala” etiketu. Također, s obzirom na to da je specifičnost ovog vina dozrijevanje kroz poseban proces takozvane sublunarne maceracije: grožđe se silom gravitacije (bez korištenja pumpi), nježno prenosi u glinene amfore – qvevri, ukopane u istarsku zemlju, važno nam je bilo da se po konačnom sazrijevanju vino toči baš u boce od pečene gline, čiji materijal do kraja zaokružuje priču započetu u amforama. A kako ekološka prirodna vina u vinskim krugovima često nazivaju i pojmom raw, a proizvođač se zove Rafael Ravnik, za ime samog branda odabrano je logično ime RaWino koje jedinstveno spaja proizvođača, proizvod i sam način proizvodnje.

Kako ste u procesu rada uskladili priču o terroiru s vizualnim i taktilnim elementima brenda, i gdje ste povukli granicu između emocije i funkcionalnosti?

U ovom projektu terroir nije samo priča, on je materijal. Umjesto da crtamo simbole prirode, mi smo samu prirodu koristili kao alat. Vizualni identitet je doslovno proizašao iz zemlje: u boju smo miješali zemlju s pozicije gdje su ukopane amfore, a umjesto sitotiskarskih okvira koristili smo travu koja raste iznad tih istih amfora.

Granica između emocije i funkcionalnosti ovdje je gotovo izbrisana. Funkcionalnost je u tome da boca mora zaštititi vino (keramika to radi izvrsno, štiteći ga od svjetla), dok emocija dolazi iz te namjerne nesavršenosti. Svaka boca je unikat, baš kao što je i svaka berba ili svaki gutljaj prirodnog vina drugačiji. Funkcija je tako postala medij za emociju.

Postoji li neki detalj u identitetu Rawina koji možda nije odmah vidljiv, ali vam je posebno drag jer nosi ključni dio priče o terroiru?

Posebno nam je drag sam proces “kućne radinosti” koji se ne vidi na prvu, ali se osjeti u energiji projekta. Budući da nijedna tiskara nije mogla (ili htjela) prihvatiti proces u kojem se u boju miješa zemlja, a biljke koriste kao šablone, morali smo improvizirati i instalirati mali grafički studio u podrumu vinarije.

Taj detalj – da su etikete otiskivane ručno, u istom prostoru gdje vino dozrijeva – zatvara krug autentičnosti. Možda se na prvu ne vidi da je svaka vlat trave na boci zapravo bila “fizički prisutna” na mjestu nastanka vina, ali upravo taj izravni kontakt prirode i ambalaže čini bit Rawina.

Jeste li tijekom procesa razmatrali više kreativnih smjerova i zašto je baš ovaj, konačni, prepoznat kao onaj “pravi”?

Krenemo s istraživanjem uvijek iz više smjerova, ali onda se pokaže da uvijek postoji samo jedan ispravan put. Ako sve varijable uzmemo u obzir, ne postoji puno vrata kroz koja se može proći, labirint je uglavnom usmjeren prema jednom jedinom izlazu. Kod Rawina smo vrlo brzo shvatili da bi bilo kakva klasična estetika ili visoko polirani dizajn bili u kontradikciji s Rafaelovom filozofijom. Razmatrali smo standardne etikete s ilustracijama, ali to je djelovalo kao “prepričavanje” priče. Ovaj smjer smo prepoznali kao pravi jer on nije interpretacija, on je nastavak proizvodnje vina. Ako vinar dopušta prirodi da sama stvara vino u amfori pod utjecajem mjeseca i sunca, bilo je jedino ispravno da i mi, kao dizajneri, dopustimo prirodi da sama kreira vizual. Odlučili smo se za “no-design” pristup – onaj u kojem se mi povlačimo, a priroda progovara.

Počela je nova sezona BalCannesa, možete li nam barem dati mali “sneak peak” što bismo mogli vidjeti iz vašeg studija u novoj sezoni?

U Sondi uvijek nastojimo pomicati granice onoga što komunikacija može učiniti za lokalnu zajednicu i autentične brendove. U novoj sezoni nastavljamo istraživati spoj tehnologije, tradicije i društvene odgovornosti. Nećemo otkriti previše, ali očekujte projekte koji se bave pitanjima održivosti, ali na vrlo neočekivan, taktilni i ljudski način. Kao i uvijek, fokus nam ostaje na pričama koje imaju smisla i koje ostavljaju trag – baš kao i otisak zemlje na boci Rawina.