Nina Elzer: “Donositeljima politika nije važno tko plaća porez sve dok je on plaćen.”

Zagrijavanje u tri sažeta, relevantna pitanja za predavanje Digital Taxation & Advocacy s Ninom Elzer (Senior Public Affairs Manager, EACA), koje će pokriti teme kao što su digitalno oporezivanje, dezinformacije, obmanjujuće oglašavanje i političko oglašavanje.

  1. Što je digitalni porez, tko će ga plaćati, za što, koliko i zašto?

Digitalni porez predstavlja pomak s koncepta oporezivanja tvrtki na temelju fizičke prisutnosti ili lokacije na kojoj imaju poslovnu jedinicu. Umjesto toga, fokus je na aktivnostima ili uslugama – obično velikih tehnoloških tvrtki – koje ciljaju korisnike u raznim zemljama. Digitalnim se porezom želi riješiti problem da takve tvrtke u tim zemljama od lokalnih korisnika ostvaruju dobit bez plaćanja poreza ili neplaćanja poštenog udjela u porezu. Primjerice, koristi im činjenica da korisnici imaju brzi internet za kupnju usluga putem interneta iako nisu porezima doprinijeli izgradnji takve internetske infrastrukture.

Ne postoji “jedan jedinstveni digitalni porez”. Uglavnom se radi o porezu na prihode tvrtki koje pružaju određene (digitalne) usluge i od njih će se tražiti plaćanje određenog postotka od prihoda ostvarenog njihovim aktivnostima u određenoj zemlji. Postojeći nacionalni porezi na digitalne usluge (npr. u Austriji, Turskoj, Velikoj Britaniji, Francuskoj i Španjolskoj) usmjereni su na velike tehnološke tvrtke, poput Googlea ili Amazona. Međutim, Google je jednostavno proslijedio porez dalje niz opskrbni lanac – stoga će u konačnici oglašivači snositi poreznu obvezu zbog porasta cijena.

Donositeljima politika često nije važno tko plaća porez sve dok je on plaćen.

  1. Što bi se moglo dogoditi s agencijama ili klijentima ako ne postoji dugoročni međunarodni dogovor?

Cilj je pregovora na razini Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) uspostaviti minimalnu poreznu osnovicu i pronaći rješenje za pravednu raspodjelu poreza. Ako se takav sporazum ne može postići, možemo očekivati ​​da će države uvesti vlastite nacionalne poreze na digitalne usluge, stvarajući noćnu moru za međunarodne tvrtke koje će se trebati uskladiti s različitim sustavima. Istodobno, EU radi na svom digitalnom porezu – a on će biti uveden bez obzira na to hoće li doći do sporazuma na razini OECD-a ili ne.

  1. Što je sljedeće i jesu li drastični potezi jedino rješenje?

Sljedeći je korak to da OECD nastavlja s pregovorima s ciljem postizanja sporazuma do sredine 2021. Međutim, ako do sporazuma dođe (a vjerojatnost je diskutabilna), to ne znači da ćemo nužno imati i rješenje. Očito ćemo se susresti s dugom fazom implementacije, tijekom koje bi druge zemlje mogle biti motivirane da uvedu vlastite nacionalne poreze na digitalne usluge. A još ćemo vidjeti hoće li države svojevoljno povući nacionalni porez u korist sporazuma na razini OECD-a.