Nina Elzer: “Donositeljima politika nije važno tko plaća porez sve dok je on plaćen.”
Zagrijavanje u tri sažeta, relevantna pitanja za predavanje Digital Taxation & Advocacy s Ninom Elzer (Senior Public Affairs Manager, EACA), koje će pokriti teme kao što su digitalno oporezivanje, dezinformacije, obmanjujuće oglašavanje i političko oglašavanje.
- Što je digitalni porez, tko će ga plaćati, za što, koliko i zašto?
Digitalni porez predstavlja pomak s koncepta oporezivanja tvrtki na temelju fizičke prisutnosti ili lokacije na kojoj imaju poslovnu jedinicu. Umjesto toga, fokus je na aktivnostima ili uslugama – obično velikih tehnoloških tvrtki – koje ciljaju korisnike u raznim zemljama. Digitalnim se porezom želi riješiti problem da takve tvrtke u tim zemljama od lokalnih korisnika ostvaruju dobit bez plaćanja poreza ili neplaćanja poštenog udjela u porezu. Primjerice, koristi im činjenica da korisnici imaju brzi internet za kupnju usluga putem interneta iako nisu porezima doprinijeli izgradnji takve internetske infrastrukture.
Ne postoji “jedan jedinstveni digitalni porez”. Uglavnom se radi o porezu na prihode tvrtki koje pružaju određene (digitalne) usluge i od njih će se tražiti plaćanje određenog postotka od prihoda ostvarenog njihovim aktivnostima u određenoj zemlji. Postojeći nacionalni porezi na digitalne usluge (npr. u Austriji, Turskoj, Velikoj Britaniji, Francuskoj i Španjolskoj) usmjereni su na velike tehnološke tvrtke, poput Googlea ili Amazona. Međutim, Google je jednostavno proslijedio porez dalje niz opskrbni lanac – stoga će u konačnici oglašivači snositi poreznu obvezu zbog porasta cijena.
Donositeljima politika često nije važno tko plaća porez sve dok je on plaćen.
- Što bi se moglo dogoditi s agencijama ili klijentima ako ne postoji dugoročni međunarodni dogovor?
Cilj je pregovora na razini Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) uspostaviti minimalnu poreznu osnovicu i pronaći rješenje za pravednu raspodjelu poreza. Ako se takav sporazum ne može postići, možemo očekivati da će države uvesti vlastite nacionalne poreze na digitalne usluge, stvarajući noćnu moru za međunarodne tvrtke koje će se trebati uskladiti s različitim sustavima. Istodobno, EU radi na svom digitalnom porezu – a on će biti uveden bez obzira na to hoće li doći do sporazuma na razini OECD-a ili ne.
- Što je sljedeće i jesu li drastični potezi jedino rješenje?
Sljedeći je korak to da OECD nastavlja s pregovorima s ciljem postizanja sporazuma do sredine 2021. Međutim, ako do sporazuma dođe (a vjerojatnost je diskutabilna), to ne znači da ćemo nužno imati i rješenje. Očito ćemo se susresti s dugom fazom implementacije, tijekom koje bi druge zemlje mogle biti motivirane da uvedu vlastite nacionalne poreze na digitalne usluge. A još ćemo vidjeti hoće li države svojevoljno povući nacionalni porez u korist sporazuma na razini OECD-a.