Udruga kako si? piše kako zaposlenje obuhvaća gotovo sve osnovne ljudske potrebe. Zaposlenjem zadovoljavamo potrebu za sigurnosti, socijalizacijom i samoostvarenjem, točnije sve naše osnove potrebe osim onih fizioloških. Stoga su na radionici Zaposli me – zaposli se! koju su u sklopu projekta Digiceda vodile komunikacijske stručnjakinje Jelena Babić i Ivana Kraljić sudionici dobili podršku u ovom važnom, ali zasigurno stresnom procesu. Osim toga, jedan od većih ciljeva projekta Digiceda bio je i stvoriti preduvjete za zapošljavanje osoba iz siromašnijih područja Republike Hrvatske te im tako pomoći da izađu iz zatvorenog kruga siromaštva i zaustave međugeneracijski prijenos siromaštva.

Studenti i nezaposlene osobe često traže savjete kako napisati životopis koji nije preopširan, ali da ipak sadrži sve bitno, što je za njih često tek prvo od cijele mreže pitanja i potpitanja te se mogu osjećati prepuštenima sami sebi ako ne uspiju dobiti odgovore. Mnogi se brinu da će ih skupo stajati nedostatak iskustva ili se boje da ne ispunjavaju sve kriterije koje poslodavac traži.

Nezaposlene osobe također nikako nisu lišene stresova i strahova raznih oblika i veličina. Unatoč potencijalnoj financijskoj ugroženosti, nezaposleni se ponekad teško oporavljaju od bolnog udarca koji zadaje otkaz, pa trebaju mnogo podrške kako bi konce ponovno uzeli u svoje ruke. Naravno da se i studenti i nezaposleni najprije uvijek mogu javiti bliskim osobama u svojoj okolini, pitati njih za savjet ili zatražiti podršku, ali to ne mora uvijek značiti da će dobiti ono što traže. Pritom važnu ulogu u educiranju i osnaživanju ugroženih skupina u lokalnim zajednicama mogu imati organizacije civilnog društva, koje osim toga jačaju društvenu i političku svijest i angažiranost pojedinaca i zajednica.

Međutim, ove dvije skupine nisu svugdje jednako ugrožene. Sisačko-moslavačka županija ističe se kao područje s visokim udjelom siromašnih i socijalno ugroženih skupina: mogućnosti zapošljavanja su nedostatne, nedostaje i infrastrukture dok je djelovanje organizacija civilnog društva na tom području vrlo oskudno – problemi su to koje je razorni potres krajem 2020. samo produbio.

Zato su voditeljice radionice Zaposli me – zaposli se! sa zainteresiranim studentima i nezaposlenima upravo iz Sisačko-moslavačke županije prošle sve ključne korake: od traženja posla (u čemu, kako smo čuli na radionici, od posebne koristi mogu biti društvene mreže), pisanja životopisa i motivacijskog pisma do razgovora za posao (kako ga preživjeti i iz njega izvući što je moguće više). Na radionici su sudionici imali prilike sastaviti svoje životopise i motivacijska pisma te su za to dobili povratne informacije.

Osim toga, ono na što možda ponekad zaboravimo misliti, pogotovo ako pripadamo ljudima koji se lošije nose sa stresom ili znaju da su nervozniji u stresnim situacijama, tiče se samog posla i radne okoline. Naime, nije nevažno kako se nas dojmila tvrtka u kojoj smo se javili za posao. Tako su se voditeljice na radionici o zapošljavanju u sklopu Digicede osvrnule i na taj aspekt razgovora za posao. Jelena Babić i Ivana Kraljić sudionicima su pokazale kako možemo prepoznati odgovara li nam određeni posao i sve što uz njega dolazi: radna klima, politika firme, teme koje su joj u središtu interesa i sl. Nikako ne smijemo smetnuti s uma da smo mi ti koji ćemo obavljati pojedini posao i da za to trebamo biti motivirani, u najboljem slučaju i pomalo strastveni.

Time se vraćamo na početne korake traženja posla koje ne smijemo preskočiti. Potrebno se prije svega baciti na posao introspekcije – razmisliti o svojim vještinama, talentima i jakim stranama, pokušati definirati svoje ciljeve i želje. Što me najbolje opisuje kao osobu, u kojem se smjeru želim razvijati, kako bi izgledao moj idealni posao? To su uostalom i pitanja koja se često postavljaju na intervjuima pa se tako možemo lakše pripremiti za famozni razgovor.

Ključ je, naposljetku, baš u pripremi. Zanimljivo je recentno istraživanje kanadskog sveučilišta Western Ontario (University of Western Ontario) provedeno na uzorku od 400 studenata koje pokazuje da su žene nervoznije uoči razgovora za posao od muškaraca, ali da se to manje odražava na njihov performans tijekom razgovora. Razlika je prema istraživanju u tome kako žene odnosno muškarci probavljaju strah i nervozu. Žene, naime, radije posežu za praktičnim metodama, uvježbavaju što će reći na razgovoru i traže podršku u krugu bliskih ljudi dok muškarci češće pokušavaju izliječiti stres tako što ignoriraju stresnu situaciju, posvećuju se aktivnostima koje umanjuju stres, primjerice, gledaju televiziju. Iako bi bilo još zanimljivije istražiti zašto se osobe koje se identificiraju s pojedinim rodom ponašaju tako kako stoji u studiji, ovo nam ipak svima može služiti kao inspiracija ili podsjetnik da se ponekad čak i negativni osjećaji poput stresa ili anksioznosti mogu iskoristiti u našu korist – ako na njih pokušamo odgovoriti konkretno i praktično.

Sadržaj vijesti isključiva je odgovornost Hrvatske udruge društava za tržišno komuniciranje – HURA-e! u sklopu projekta Digiceda – abeceda digitalne pismenosti i zapošljivosti. Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda. Bespovratna sredstva osigurana su iz Europskog socijalnog fonda u iznosu od 408.345,91 HRK / 54.196,82  EUR i iz Državnog proračuna u iznosu od 72.061,04 HRK / 9.564,14 EUR.

Za više informacija o EU fondovima: www.esf.hr i www.strukturnifondovi.hr.